ŽELJKA KOVAČEVIĆ ANDRIJANIĆ  rođena je 18. prosinca 1971. godine u Rijeci. Živi u Kostreni pokraj Rijeke. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci diplomirala je Predškolski odgoj, a na Učiteljskom fakultetu Razrednu nastavu. Doktorandica (apsolventica) je Poslijediplomskog doktorskog studija pedagogije na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Članica je Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci. 1987. godine, u prvom razredu srednje škole, primljena je u Riječko književno i naučno društvo kao dotad (i nakon toga) najmlađi član, a 1988. godine izabrana je za člana predsjedništva istoga društva. Te godine, u dobi od 16 godina, RKND objavljuje njezinu prvu zbirku poezije “Udvoje”. 1990. godine primljena je u Hrvatsko književno-znanstveno društvo Rijeka. Iste godine na anonimnom natječaju HKZD-a nagrađena je za zbirku poezije “Nježni stihovi”, koja biva objelodanjena nekoliko mjeseci kasnije.

Dosad su joj objavljene sljedeće knjige:
1.) Udvoje (zbirka poezije; Riječko književno i naučno društvo; Rijeka, 1988);
2.) Nježni stihovi (zbirka poezije; Hrvatsko književno i znanstveno društvo Rijeka; Rijeka, 1990);
3.) U njedrima oluje (zbirka poezije; Biblioteka VAL, Centar društvenih djelatnosti mladih; Rijeka, 993);
4.) Grad zatočenih prolaznika (zbirka poezije; Društvo hrvatskih književnika – Ogranak u Rijeci; Rijeka, 2009);
5.) Ulica neriješenih zagonetki (roman; Venerus; Rijeka, 2011);

Trenutačno u tisku:
6.) U njedrima oluje – 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje (zbirka poezije);
7.) Grad zatočenih prolaznika – 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje (zbirka poezije);

U pripremi za tisak:
8.) Patuljak Pričuljak (zbirka priča i bajki za djecu);
9.) Svi smo mi jednaki u svojoj različitosti, svi smo mi – djeca / Ne jemi të gjithë të barabartë në dallimet tona, ne jemi të gjithë – fëmijët (ilustrirana hrvatsko-albanska početnica: slovarica i bojanka za djecu predškolske i rane školske dobi (pomoć djeci albanske narodnosti u Hrvatskoj u svladavanju hrvatskoga jezika i hrvatske abecede te početnog čitanja i pisanja) - u koautorstvu sa Shehide Jakupi;
10.) Obale ružičastih oblutaka (ilustrirana multijezična zbirka poezije za djecu: hrvatski, talijanski, engleski, slovenski, makedonski, albanski i romski jezik);
11.) Miris zelenih jabuka (izbor ljubavne poezije);
12.) Suze krilana (zbirka priča i novela);
13.) Putokaz zalutalima (roman za mlade);
14.) Kositrena vojnikinja (zbirka izabranih pjesama).

Poezija i proza objavljivani su joj u brojnim zbornicima i časopisima za književnost i kulturu: časopisima za književnost i književne prosudbe Književna Rijeka Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci, Godišnjaku III Riječkog književnog i naučnog društva, zbornicima Hrvatskog književno-znanstvenog društva – Rijeka: Pozdrav, Susreti, Sunce, Plovidba, Biografske minijature, časopisu za književnost RiVal Centra društvenih djelatnosti mladih, zbirci dr. Gorana Kalogjere Mlada Rijeka u stihu, karlovačkim časopisima za kulturu i umjetnost Svjetlo i Forum i drugdje. Nastupala je na nizu književnih tribina i manifestacija te gostovala u televizijskim i radio emisijama.

Kao glavna urednica nakladničkih kuća T3 I.D.E.M.O. MEDIA (siječanj 2009 - studeni 2010), Verba d.o.o. Rijeka (prosinac 2010 - ožujak 2011) te VENERUS Rijeka (od travnja 2011) uredila je tridesetak knjiga poezije i proze domaćih autora.

Osim u književnost, ''zaljubljena'' u znanost i znanstvena istraživanja, Kovačević Andrijanić piše i objavljuje znanstvene i stručne radove, recenzije i osvrte (pedagogija) te aktivno sudjeluje na međunarodnim i državnim znanstvenim i stručnim skupovima pedagoga i odgajatelja.

Volonterka je u riječkoj Humanitarnoj udruzi ''Oaza'' (voditeljica programa za djecu predškolske i rane školske dobi te članica stručnog tima za profesionalnu orijentaciju učenika osmih razreda oosnovne škole).

Uz pedagogiju i književnost, njezina velika ljubav su  i novinarstvo odnosno ''voditeljstvo''. S medijima se, u svojstvu voditeljice i novinarke, prvi put susreće kao osamnaestogodišnjakinja 1990. godine na prvoj riječkoj neovisnoj televiziji TvRi (1990-1991). Zatim je, nakon pauze, uslijedio novinarsko-voditeljski rad na riječkom SVid radiju (1998-1999), pa nakon nove pauze tromjesečno voditeljsko-novinarsko volontiranje na Kanalu Ri (2005), da bi potom godinu dana provela na Radiju Trsat kao glavna urednica (2005-2006), voditeljica i novinarka te zatim pisala za portal R1 Regionalne radio mreže R1 (2007), kao i bila osobom zaduženom za odnose s javnošću nakladničkih kuća T3 I.D.E.M.O. MEDIA i Verba d.o.o. Rijeka (2009, 2011), od veljače 2011. godine voditeljica je odnosa s javnošću Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci (volonterka), a od travnja 2011. godine glavna je urednica te osoba odgovorna za odnose s javnošću i PR Naklade VENERUS Rijeka.

Udana je i majka je trojice sinova.




Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2011. Željka Kovačević Andrijanić

Tekst: Goranka Mudrovčić, dipl. bibl.
Foto: Željko V. Šepić, Gordana Hajtić
 
 ''Ulica neriješenih zagonetki'' Željke Kovačević Andrijanić doživjela velik interes i uspjeh
 
Na Trsatskoj gradini u Rijeci u petak, 26. kolovoza predstavljen je, u pomalo neobičnom, drugačijem pristupu predstavljanju knjiga, roman riječke književnice Željke Kovačević Andrijanić 'Ulica neriješenih zagonetki'.
 
Brojne prisutne u ime Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci pozdravila je predsjednica Ogranka prof. Silvija Benković Peratova, poznata hrvatska književnica i slikarica, a u ime Naklade Venerus iz Rijeke direktor Đani Venerus.

 
prof. Silvija Benković Peratova, Đani Venerus

Prof. Benković ukratko je predstavila autoricu kao plodonosnu književnicu kojoj je prva knjiga objavljena u dobi od 16 godina, da bi ih do sada objavila pet, a desetak ih je u pripremi za tisak. Književnica Kovačević Andrijanić, naglasila je Benković, istovremeno je i spisateljica, i supruga, i trostruka majka, i glavna urednica nakladničke kuće Venerus, i urednica više od dvadeset knjiga domaćih autora, od rane mladosti poznata riječka televizijska i radijska voditeljica i novinarka, potom učiteljica, odgajateljica i apsolventica Poslijediplomskog sveučilišnog doktorskog studija pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a uza sve spomenuto ističe se i humanitarnim radom s djecom i mladima. Članica je Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci, voditeljica odnosa s javnošću i urednica web-a DHK-Ri.
 

 Diana Rosandić, dr. sc. Anita Rončević

Urednica romana, poznata hrvatska književnica Diana Rosandić, istaknula je kako je ''tek naizgled riječ o jednostavnom i pitkom proznom štivu'', no kako ''ono u sebi sadrži težu, dublju, emocionalno-duhovnu razinu koja će površnom čitatelju vrlo lako promaći, no onom čitatelju koji doista čita i retke i između njih bit će jasno kako se radi o zapravo poprilično teškoj filozofskoj temi bivstvovanja na ovom planetu i propitkivanju dimenzija koje poznajemo, ne zaboravljajući pritom vječna pitanja na koja pokušavamo od pamtivijeka odgovoriti: što je prostor, a što vrijeme te dokle oni sežu i čega ima iza vrata ovozemaljske smrti?'' Rosandić se osvrnula i na pojedine elemente recenzije prof. Kristine Posilović u kojima Posilović navodi da se u ''nemogućnosti definiranja romana prepoznaje i autoričino umijeće da vješto vrluda iz jedne fokalizacije u drugu'' te, kako ističe Posilović, ''…vrlo dinamična radnja i emocionalno nabijeni unutarnji monolozi likova skrivaju pravi razlog zašto likovi u romanu ne mogu dobro funkcionirati u svijetu, nego samo u svojoj svijesti. Ne radi se tu o neshvaćenim umjetnicima koji trebaju otkriti smisao života, nego o ljudima koji su svoj smisao  života već otkrili, bilo da je taj smisao njihova ljubav, dijete kao plod zajedničke ljubavi ili služenje drugim ljudima. ... Pripovjedačke tehnike koje se kreću od realističkog prikazivanja svakodnevnog života jedne riječke obitelji (koja može biti bilo koja obitelj, u bilo kojem drugom gradu ili na bilo kojem drugom kontinentu), dinamičnih unutarnjih monologa likova iz kojih saznajemo njihovo psihološko stanje kao i neispunjene želje, pa sve do filmskih prikaza automobilske nesreće u kojoj glavni protagonisti romana stradaju, tjeraju nas da što prije otkrijemo 'zašto ti ljudi ne mogu biti sretni?'.'' 

 
prof. Silvija Benković Peratova, Željka Kovačević Andrijanić, Diana Rosandić

Dr. sc. Anita Rončević, profesorica na Učiteljskom i Filozofskom fakultetu u Rijeci, pedagoginja, likovna i glazbena umjetnica te jedna od recenzentica romana, također se dotaknula pitanja bivstva, no proširivši ih i na pitanja razumijevanja ljudske psihe, 'psihičkih' i 'duševnih poremećaja' te tzv. 'indigo' i 'kristalne' djece o kojoj se u posljednje vrijeme sve češće govori. Naglasila je vizualno-duhovnu dimenziju romana u kojoj do izražaja dolaze vrlo živopisni opisi koji kod čitatelja pobuđuju dojmove svojevrsnih slika, pa čak i pomno razrađenih filmskih scena, te je čitatelj u mogućnosti i vizualno i emocionalno pratiti fabulu i na taj je način cjelovito doživjeti. Savjetovala je profesorima hrvatskoga jezika i književnosti zaposlenima u srednjim školama i visokoškolskim ustanovama da roman 'Ulica neriješenih zagonetki' svakako ne samo pročitaju, nego i predlože svojim učenicima i studentima kao lektiru, štivo koje je od izuzetna značaja pročitati ne bi li na taj način mladi ljudi došli do spoznaja koje ih, možebitno, u adolescentnoj dobi zaobilaze, a trebale bi ih zaintrigirati.


Željka Kovačević Andrijanić

Roman je, kako u svojoj recenziji navodi prof. Ivana Pandžić, a s čijim se doživljajem i viđenjem romana uvelike slaže prof. Benković Peratova, ''pomalo teško žanrovski klasificirati jer je istovremeno riječ o obiteljskoj, ljubavnoj, psihološkoj i, uvjetno rečeno, fantastičnoj prozi.'' Kako naglašava prof. Pandžić, autorica ''vješto gradi fabulu kroz pet priča o istom događaju koje su ispričane kroz perspektive pet likova povezanih obiteljskim i prijateljskim, a prvenstveno ljubavnim vezama: Filipa, Maje, Tajane, Gordane i Romana. Zadnja priča-perspektiva, ona Romanova, iznenađuje, neočekivana je, a njome autorica daje potpuno razrješenje priča koje su joj prethodile. Ovakvim strukturiranjem romana Željka Kovačević Andrijanić se približava romanu 'Krik i bijes' Williama Faulknera. No, tematske usporedbe s Faulknerom nisu moguće, premda oba romana tematiziraju raspad obitelji, ali pritom kreću s drugačijih, dijametralno suprotnih polazišta. U potpunosti se razlikuju i stilske značajke tih dvaju djela. Međutim, 'Ulica neriješenih zagonetki', za razliku od Faulknerovog 'Krika i bijesa', jest čitljiv i pitak roman u kojemu se lako prepoznajemo jer prikazuje životnu neravnotežu sitnih trenutaka sreće, ljubavi i zadovoljstva s jedne strane i preteških naplavina nerazumijevanja, nesreće, boli i tuge s druge strane'', dok su ''snovite dionice ovog romana vrlo lirične, impregnirane dubokom emocionalnošću, a njihova refleksivna poetska ljepota tjera na opetovano čitanje. Umjetnička vrijednost djela upravo je u njima. Pritom valja izdvojiti Majinu priču-perspektivu kao najljepšu i najliričniju, ali i najbolniju i najtužniju. Naime, Maja, Filipova i Tajanina kći, 'starmalo' je stvorenje koje jedino veselje pronalazi u pticama, livingstonskoj metafori slobodnog duha izdignutog iznad okova društvenih normi i obiteljskih, ljubavnih i prijateljskih zavrzlama. Tragajući za izlazom iz nemoguće situacije u kojoj se nalazi krivnjom odraslih, nespremnih i životu nedoraslih izgubljenih ljudi, Maja neizmjerno pati i pri tom ispisuje potresne stranice čije čitanje duboko pogađa čitatelja. Autorica Željka Kovačević Andrijanić ovim se romanom dokazala ne samo kao iznimno emotivna nego i kao ozbiljna i zrela pripovjedačica koja kroz jezično i stilski dotjerane, ali ne i suhoparne već vrlo životne rečenice nabijene neizmjernom tugom, s lakoćom uspijeva zaokružiti sve priče-perspektive u jedan tok i privesti roman kraju. Ipak, fabula ostaje otvorena, ostavljajući tako prostor novoj tuzi i boli koja iz nje proizlazi, a koja se opetovano, poput Feniksa, rađa iz pepela naše svakidašnjice. Na taj način Kovačević Andrijanić literarno ostvaruje ideju vječnog kruga u kojega svaki čitatelj može utkati (ili makar u njemu pronaći) djelić svog vlastitog života...''.
 

Đani Venerus, prof. Silvija Benković Peratova, Željka Kovačević Andrijanić, Diana Rosandić, dr. sc. Anita Rončević

I prof. Benković Peratova i prof. Pandžić u svome osvrtu prepoznaju i naglašavaju elemente kvantne mehanike koja se provlači kroz fabulu romana te izvanrednu psihološku profilaciju likova. Prof. Benković je napomenula kako, ''...gradeći fabulu na relaciji realno-fantastično, spisateljica balansira između životnih i posmrtnih ispovijedi svih članova obitelji koji nastavljaju pričati priču i onog trena kada fizički umiru na mjestu nesreće, preobražavajući se u fiktivni oblik ptice. Stoga i naslovnica likovno korespondira sa samim sadržajem romana. ... Autorica ponire u forme: JA-dijete, JA-majka i žena, JA-otac i suprug, JA-prijateljica... i to – vrlo uspješno! Ona ulazi u tajne svjetove osmogodišnje djevojčice koja iz svoga kuta objašnjava odnose između mame i tate, braneći ih iz petnih žila (tipično dječje) kako bi izgradila svoju istinu utemeljenu u nadi da će se roditelji ipak u konačnici pomiriti, jer djeca čeznu za cjelovitom obitelji. Željka ulazi i u mušku psihu postajući: JA-muškarac, JA-tata, JA-muž,-JA ljubavnik... pa patnik sa svim samopriznanjima, pogreškama i kajanjima. Možda bi bilo za očekivati da je u ženskim licima nadjačala dječju i mušku psihologiju, ali nije! U svim je likovima uspjela prodrijeti u temeljni supstrat rodova'', naglasila je prof. Benković.


Plesni performans Martine Rukavina, mlade riječke plesne umjetnice suvremenog plesa / Izložba u pokretu ''Obucite duh, a ne tijelo'' riječke modne kreatorice Jelene Depope Yoko

 Vrlo zanimljivu i doista – kako je i najavljivano – nespecifičnu večer predstavljanja knjige svojim su nastupima upotpunile mlada riječka modna kreatorica Jelena Depope Yoko i riječke manekenke i glumice s modnim performansom-izložbom u pokretu pod nazivom 'Obucite duh, a ne tijelo', pri čemu su neverbalnom komunikacijom – pokretima, gestama, mimikom i plesnim figurama – dočarale emocionalna stanja likova iz romana, dok je ništa manje poznata mlada riječka plesna umjetnica suvremenog plesa Martina Rukavina, najavljujući glumce – koji su čitali, u stilu stilskih vježbi, kraće ulomke iz romana – plesom dočaravala, uz najavne glazbene brojeve svaki pojedini lik i izmamila, kao i izložba u pokretu, gromoglasan pljesak publike.

 
Željka Kovačević Andrijanić

Autorica Kovačević Andrijanić zahvalila se svojoj obitelji, a posebice najstarijem sinu u čiji je, kako je rekla ''svijet pokušala proniknuti gradeći jedan o likova romana, koji joj je otvorio jedan sasvim novi svemir i posve drugačiji pogled na svijet negoli ga je ranije imala''. Na neki način, naglasila je, upravo je to ''otkrivanje novog svijeta svijesti bilo poticaj proširivanja vlastitih vidika i nastanka romana u vizuri kakvoj je naposljetku objavljena 'Ulica neriješenih zagonetki'.''.
 



Budući da su se istovremeno u Rijeci odvijala još dva vrlo zanimljiva kulturno-umjetnička događaja: glazbena manifestacija 'Fall Fest' i već gotovo tradicionalna riječka modna revija poznata pod nazivom 'Riječke stepenice', znakovito je da je predstavljanju romana 'Ulica neriješenih zagonetki' Željke Kovačević Andrijanić nazočila prilično brojna publika vrlo šarolike starosne dobi, iz čega proizlazi zaključak kako kvalitetno književno djelo još uvijek pronalazi svoj put do čitalačke publike.
 Više fotografija (MojaRijeka.hr):



Zabranjeno je korištenje objavljenih tekstova i fotografija bez dozvole autora!
Copyright © 2011. Željka Kovačević Andrijanić